Džon Kuper Pouis (John Cowper Powys) bio je čovek neobične darovitosti: pesnik, filozof, književni kritičar, esejista i pisac niza izuzetnih romana u engleskoj književnosti. Obrazovan u školi Serborn, a posle diplomiranja na koledžu Korpus Kristi u Kembridžu neko vreme je predavao u školama za devojke u Saseksu. Zatim je postao putujući predavač za oksfordske, kembridžske i londonske univerzitete, kako u Engleskoj tako i u Evropi. Ovaj peripatetičarski život poprimio je nove dimenzije kada je 1904. godine pozvan u Ameriku, gde je držao česta i uspešna predavanja. Bio je „rođeni govornik" i njegova teatralna predavanja bez beleški primana su sa oduševljenjem gde god bi se našao. Po povratku iz Sjedinjenih Država godinu dana živeo je u Dorsetu pre nego što se „povukao" u severni Velš. Umro je 17. juna 1963. godine i njegov pepeo razasut je na plaži Cesil. Iako je danas obnovljeno interesovanje za ovog osobenog autora, dela Džona Kupera Pouisa nisu još dobila opšte priznanje koje njihova neobična moć i obim zaslužuju.